Österreichische Gesellschaft für Europapolitik u maju je objavio rezultate online istraživanja javnog mnijenja koje pokazuje da nema većine za proširenje Evropske unije. Od zemalja Zapadnog Balkana, Bosna i Hercegovina i dalje ima najveću stopu odobravanja među građanima/kama Austrije: 29% bi pozdravilo članstvo u EU. Paul Schmidt, generalni sekretar ÖGfE-a i koordinator mreže Western Balkans 2 EU, projekta Erasmus+ Jean Monnet Networks, objašnjava da su njihova istraživanja pokazala više nego stabilan trend javnog mnijenja.
SKEPTICIZAM Od 2010. godine, kada smo počeli da postavljamo pitanja Austrijancima o mogućem pridruživanju zemalja Zapadnog Balkana i Turske, bilo je malo promjena u percepciji građana. Mislim da je javnost Austrije skeptična prema daljim koracima proširenja EU zbog brojnih izazova i krize s kojima se EU morala suočiti posljednjih godina. Iako Austrijanci ne dovode u pitanje samo članstvo u EU, često kritikuju kako EU funkcionira “u svakodnevnom životu” i kako se može nositi s izazovima koji su pred nama. Rat u Ukrajini, migracije i visoka inflacija dodatno su povećali zabrinutost i potvrdili stav građana da se EU prije svega mora konsolidirati prije nego što poduzme velike i ambiciozne korake kao što je integracija novih članica. Istraživanje ÖGfE provedeno u julu 2022. pokazuje da je 78 posto ispitanika smatralo važnim produbljivanje saradnje između država članica EU, dok je samo 24 posto izjavilo da je proširenje EU važno. Skepticizam prema proširenju EU u Austriji nije nova pojava. Austrijanci su bili rezervisani prema ulasku Bugarske i Rumunije u EU. No, ulazak Hrvatske u EU je naišao na simpatije, jer je zemlja “kvazisusjed”, ima dobar imidž i jedna je od najvažnijih turističkih destinacija za Austrijance.
ZAPADNI BALKAN Naše istraživanje pokazuje da su Austrijanci pozitivniji prema pristupnim kandidaturama zemalja o kojima imaju više znanja, kao što je bilo u slučaju direktnih susjeda Austrije koji su se pridružili EU 2004. i Hrvatske. Sve u svemu, malo je znanja o zemljama Zapadnog Balkana, dok su one povezane sa nižim ekonomskim standardom i nedostacima koji se tiču stabilnog političkog i institucionalnog pejzaža. Veliki problem je i činjenica da bi zemlje pristupnice postale neto primaoci nakon ulaska u EU. Na kraju, ali ne i najmanje važno, izazov migracija koji se stalno ponavlja u domaćoj političkoj debati (ključna riječ: migracije na zapadnobalkanskoj ruti) igra važnu ulogu. Što se tiče relativno pozitivnog stava o Bosni i Hercegovini, jedan razlog bi mogao biti da postoji prilično velika bh. dijaspora u Austriji. Ambivalentno pozicioniranje Srbije između EU i Rusije moglo bi biti problem, kao i bilateralne tenzije sa Kosovom jer ima onih koji strahuju da bi se politička nestabilnost mogla uvesti u EU ako bi ove dvije zemlje ušle u Uniju.
STAV VLADE Austrijska vlada ili austrijske vlade, bez obzira na to kako koalicija izgleda, zauzimaju više strateški pogled i kažu: “Mi smo za proširenje EU, čak i ako javnost nije, jer mi to vidimo kao srednjoročni proces.” No, kada se u austrijskoj politici raspravlja o mogućem pristupanju zemalja Zapadnog Balkana, previše je fokusa na sigurnosna pitanja i potencijalne rizike koji bi mogli doći uz to i premalo komuniciranja o šansama i koristima za Austriju i njenu ekonomiju. Generalno, premalo je svijesti javnosti o tome da bi integracija svih zemalja Zapadnog Balkana bila velika prednost za Austriju – posebno što se tiče naše privrede koja je već među najvažnijim investitorima u regionu, kao i da bi integracija Zapadnog Balkana u EU zemlje donijele veću geopolitičku stabilnost. Zbog posrnulog procesa pristupanja EU, želja zemalja Zapadnog Balkana za ulazak u EU nije bila na vrhu dnevnog reda u domaćoj političkoj debati, pa nije ni iznenađenje što nema značajnijih promjena u javnom mnijenju.
PODRŠKA Može se pretpostaviti da bi sveukupna svijest porasla ako proces dobije zamah, a politika, mediji i civilno društvo to naprave temom. Politika koja snažno podržava proširenje EU trebala bi proaktivno objasniti zašto je integracija naših susjeda važna posebno za Austriju i šta se može učiniti da se stvari ubrzaju. Ako bi region Zapadnog Balkana postao žrtva povećanog ruskog utjecaja, to bi išlo ruku pod ruku sa političkom nestabilnošću i potkopalo napore za jačanje sistema liberalne demokratije, vladavine prava, osnovnih ljudskih prava i evropskih vrijednosti. Stoga, Austrija bi trebala dodatno ojačati svoj angažman u regionu – u smislu ekonomije, političke saradnje, podrške nezavisnom civilnom društvu, kulturne saradnje ili razmjene mladih. Iskreno, sama EU danas nije spremna za dalja proširenja, ona treba da poboljša svoj kapacitet da apsorbuje nove članice. Austrija bi stoga trebalo da se angažuje na evropskoj sceni kako bi obje strane učinila spremnim za novi korak.
